Leto počinje 24. juna
Stajali smo ispred velike bine nadomak starog grada u Kotoru, slušali Wilco, staza do Gospe od Zdravlja svetlela je kao namerno postavljena dekoracija za koncert. Duvao je topao vetar i padala teška kiša, ali nas to nimalo nije doticalo. Te večeri za mene je počelo leto.
More
Naredne dane D. i ja smo proveli u Tivtu, u hotelu sa dve zvezdice. Ustajali smo rano, da ne bismo propuštali doručak. To je otvaralo i mogućnost kupanja u ranim jutarnjim časovima, kada su plaže gotovo prazne, a sunce milosrdno. U tim momentima malo je toga moglo da me uznemiri. Biti u vodi je lekovito i potcenjeno stanje. Život je pogrešno evoluirao. Nije trebalo da izlazi iz mora.
Terasa
Naša terasa je gledala na hotelsku plažu i crveno-bele bove, dva morska žbuna, sa lišćem koje podseća na lišće banane, tri stabla oleandera, palmu, bor i kameliju. Video se i Frikomov frižider za sladoled i iza njega planine. Prostorom su suvereno vladali kosovi i laste, a njih su u u predvečerje smenjivali slepi miševi i komarci. To je bilo naše malo morsko utočište. Tamo bismo bežali i svaki put kada bi nam na vrata pokucale sobarice.
Svetionik i limunada
Kada su nam došli drugari, odveli smo ih na plažu sa svetionikom. Duvao je jak vetar, nezgodan za šešire. Izbegavali smo morske ježeve i džinovske skakavce i uglavnom lenčarili u plažnom baru. Tamo sam popila limunadu koja me je koštala naredna dva dana letovanja i uslovila post na krompiru i flaširanoj vodi. Tog dana sam postala tetka.
#Krašići
Postoji to malo naselje, Krašići, koje su, kako kaže D. F, bespravno podigli uglavnom Beograđani tokom devedesetih. Vide se iz Tivta, vide se iz Đenovića. Noću svetle jako, kao u pesmi Bebi Dol.
Barbados
Dešavalo se s vremena na vreme da se uputimo iz pravca Donje Lastve ka centru Tivta. Na pola puta nalazi se Porto Montenegro. Prođeš nešto što podseća na kapiju, prođeš gradilište i nađeš se u svetu luksuznih prodavnica i skupih jahti, organske hrane i umetničkih galerija. Možeš da pojedeš suši ili sladoled od vanile sa Madagaskara, kupiš Dries van Noten suknju ili uplatiš vožnju helikopterom nad Bokokotorskim zalivom. A na jahtama se vijore zastave Novog Zelanda i Barbadosa.
Trajekt
Jednom smo pešačili sat vremena magistralom do trajekta koji nas je prevezao na suprotnu obalu. Vožnja za pešake bila je besplatna. Ima nečeg rasterećujućeg u tome kada si jedini pešak na trajektu. Na suprotnoj obali dočekao nas je D.F. i odvezao do Đenovića. Igrali smo karte, gledali klince kako treniraju vaterpolo dok smo u restoranu jeli najbolju hranu na primorju, i s vremena na vreme, s izvesnom dozom strahopoštovanja, usmeravali pogled ka Lovćenu.
Klapa
Noć pred naš polazak kući, kada je Italija izgubila od Nemačke na penale, tik pre nego što ću zaspati, spolja je iznenada doprlo dvoglasno pevanje nepoznatih mladića koji su se kretali u pravcu grada i ja sam pomislila da je to nešto najlepše što sam ikada čula. Naivno sam mislila da ću spavati. Za pola sata, pred našom terasom našla se čitava klapa.
Veoma mali aerodrom
Let za Beograd, let za Moskvu i još jedan let za Beograd. Lepo je kad se uzdigneš iznad Jadrana.